U doba brzog načina života, novih tehnologija i postignuća čovječanstva ljudi se sve više okreću izvornim i prirodnim stvarima. Zašto je to tako? Dostupnost informacija dovodi do veće osviještenosti ljudi da se zapitaju što mi to kupujemo, što jedemo i što koristimo u osobnoj njezi i higijeni. Saznanja o uporabi aditiva u svim segmentima industrije, famozni E brojevi (koji nisu uvijek samo zlo), mnogobrojni članci i studije o štetnosti nekih sastojaka kozmetičkih proizvoda vraćaju nas u prošlost te posežemo radije za domaćim proizvodima i sve ih više cijenimo. Uzmemo li samo u obzir trajnost nekih proizvoda i usporedimo ih sa domaćim, vidjeti ćemo da domaći traju mnogo kraće. Nije teško zaključiti da je u masovnoj proizvodnji neminovno korištenje raznih konzervanasa kako bi ti proizvodi mogli dulje vrijeme stajati na policama prodavaonica dok ne dođu u ruke potrošača. Nisu oni uvijek štetni, ali ne želimo riskirati. Što se tiče sapuna, priča je komplicirana, kao i kod većine drugih proizvoda. Danas često možemo čuti izraz “prirodni” sapun. Volimo sve što je prirodno jer nas to vraća našem izvoru. Ne volimo “kemiju” i izbjegavamo je kad god možemo, ali kemija je dio i naše prirode! Mnogi kemijski procesi se odvijaju u prirodi i to je neraskidiva veza. Sapuni su, kemijski gledano, soli masnih kiselina koji nastaju kemijskom reakcijom saponifikacije i u prirodi se kao takvi ne nalaze, stoga je možda i pogrešan korišteni izraz “prirodni”. Možda je prikladniji naziv “domaći”. Nekada su naše bake same pravile sapun, kako onaj za pranje rublja tako i onaj za pranje tijela. Uzimale bi lug (pepeo) preostao u peći nakon što drva izgore i miješale ga sa masnoćama (svinjska mast, goveđi loj, maslinovo ulje…) te tako dobivale sapun. Mi bismo to nazvali prirodnim sapunom, a ustvari je obična kemija uradila svoje. Pepeo kao baza (alkalija) u reakciji sa mastima i uljima daje sapun i u tome je sva priča. E sada, vraćamo se na onu riječ “prirodno”. Sve što nema dodatnih kemikalija koje su u tom procesu dodane mi smatramo prirodnim. Mnogo masti bi komercijalna proizvodnja trebala upotrijebiti da zadovolji tržište sapuna i to bi na kraju bilo jako skupo, jer se masti kao takve mogu prodati bez da se utroše dodatna sredstva. Zašto onda ne iskoristiti nusproizvode naftne industrije kojih ima u izobilju (npr. parafinsko ulje) i od njih napraviti sapun? Taj sapun onda košta mnogo manje i na njemu se puno finije zaradi. Tu je još mnogo drugih proizvodnih procesa kojim se dobijaju tzv. sindeti. Većina sredstava za pranje koje kupujemo i koristimo su sindeti (eng. syndet). Riječ je nastala kao tvorenica iz riječi syntetic detergent – sintetički deterdžent. Naglašavam, nisu sindeti dežurni krivci za sve. Imaju i oni svojih prednosti, pa tako npr. dermatolozi ih preporučaju ljudima koji imaju veoma masnu kožu, ali to je sad posebna priča. U čemu je fora sa “prirodnim” ili “domaćim” sapunom? Veliki je spektar danas dostupnih ulja i masti od kojih se može napraviti sapun pa tako imamo na raspolaganju kokosovo, bademovo, ricinusovo, laneno, maslinovo ulje, razne vrste životinjskih masti, kakao maslac, shea (karite) maslac, pa i pčelinji vosak. Svaki od ovih ulja i masti daje određene karakteristike sapunu i ne postoji idealan recept za sapun jer nije ni svaka koža ista. Osim ovih masnoća, u sapune se dodaju i razna eterična ulja koja blagotvorno djeluju na kožu pa tako imamo sapune sa eteričnim uljima lavande, smilja, limuna, naranče, ruže itd. Eterična ulja se dodaju nakon reakcije saponifikacije i ako je sve pravilno izvedeno, zadržavaju svoja svojstva, a daju sapunima i određeni miris što znači da nisu dodani nikakvi sintetički mirisi. Osim eteričnih ulja, u sapune domaće radinosti se mogu dodavati i različiti začini poput cimeta, kurkume, suhe koprive koji imaju ulogu dati dodatnu aromu ali i boju. Upotreba začina u proizvodnji sapuna je još uvijek predmet debata jer nije dovoljno dokazano kako baza (alkalija) djeluje na njih i da li mijenja njihovu strukturu i svojstva te kakav je učinak tih izmijenjenih spojeva na kožu i organizam. Ista stvar je s korištenjem mlijeka, kao što je sve popularniji sapun s kozjim mlijekom. Kemičari smatraju da upotreba kozjeg mlijeka u sapunu nema osnove jer proteini mlijeka “dožive” određene transformacije u kemijskoj reakciji s bazom pa to više nije to. Osim začina, u sapun se mogu dodati različite sjemenke poput chia sjemenki koje imaju ulogu eksfolijanta, odnosno imaju učinak pilinga. Često se mogu naći informacije kako je sapun kao takav izgubio svoj status i ulogu u pranju kože i kako je potisnut iz upotrebe jer isušuje kožu. Da, sapun djeluje kao odmašćivač i odlično čisti, pa ukoliko koristite kreme za lice ili tijelo, onda je isušivanje kože svedeno na minimum. Njega kože podrazumijeva određene korake, prije svega čišćenje (sapuni, sindeti) pa onda hranjenje i hidratiziranje (kreme, losioni). Vi ste ti koji svoju kožu najbolje poznajete i koji morate pronaći idealnu kombinaciju koja će vam najbolje odgovarati. Hoćete li poseći za prirodnim, domaćim ili sintetičkim, to je samo vaš izbor.